Čičak će na jesen napuniti 8 godina i u azil je stigao prije dva mjeseca. Nije došao sam, stigao je zajedno sa svojom psećom obitelji. S njim su došli njegov tata, 11-godišnji pas koji je srećom već pronašao svoj dom, te njegove dvije sestre, Poli i Meri.

U azilu su završili nakon smrti svoje vlasnice, jedine osobe i života koje su poznavali. Za razliku od njihovog tate, koji se brže snašao, Čičak i njegove sestre jako su plahi psi. Cijeli život proveli su izolirani u dvorištu i svijet izvan toga za njih je bio potpuno nepoznat.

Čičak je u međuvremenu naučio hodati na povodcu i danas lijepo šeće, iako još uvijek tek upoznaje sve ono što većina pasa smatra svakodnevicom. Novi ljudi, zvukovi, promet i nepoznate situacije za njega su još uvijek nešto što uči razumjeti i prihvatiti.

Ono što je posebno važno naglasiti jest da Čičak nema nikakve reakcije u smislu agresije. Kada mu je nešto neugodno ili ga preplaši, on se jednostavno povlači i traži sigurnost. Nježan je, tih i nenametljiv pas kojem treba vremena da stekne povjerenje i osjeti da je siguran.

Vjerujemo da bi u mirnom i strpljivom domu, uz ljude koji neće od njega odmah očekivati previše, Čičak mogao zaista procvjetati. On ne traži puno.. samo priliku da polako otkrije kako život može biti i lijep. ❤️